POZDRAVNI GOVOR NOVOG ŽUPNIKA FRA IVANA BRADARIĆA

POZDRAVNI GOVOR NOVOG ŽUPNIKA FRA IVANA BRADARIĆA

Dragi prijatelji,

Prije točno tjedan dana oprostio sam se od Šibenika gdje sam proveo posljednjih osam godina zahtjevne službe gvardijana drevnoga, osam stoljetnoga samostana sv. Frane, i rektora Hrvatskoga nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavelića.

Kada sam 2014. godine nastupio rekao sam im: „Čujte, ja u Šibenik nisam došao na godišnji odmor“. I bi tako!

A na kraju sam im zapjevao poznatu Terezinu pjesmu: „Još se srce umorilo nije“.

Evo, nisam ni znao da je tema nedjelje koja dolazi nakon toga upravo: ljubav, i zapovijed: ljubi!

Čuli smo u propovijedi i koga treba ljubiti.

Ponovimo gradivo. Za ljubav je potrebno dvoje, zar ne? Ja i vi! Ranjeni i Samaritanac.

Prema tome, hvala vam unaprijed što mene ranjena primate u svoj dom – u svoj kraj; u svoje srce. Što mi ljubav i naklonost iskazujete.

A što ću ja vama zauzvrat dati?

Ja vam nemam ni srebra ni zlata.

Nemam previše svjetskoga – da ne kažem svjetovnoga ugleda. Nisam ni lijevo ni desno.

Nisam ni hajdukovac ni dinamovac.

Nemam poznanika ni prijatelja među političarima.

Nemam nikakvih aspiracija da postanem biskup.

Nisam prijatelj dokolice i nikome ne pristupam pristrano.

Volim lijepo, uglađeno i kulturno.

Volim jednostavno, skromno i tiho.

Volim cvijeće, prirodu i mir.

Volim principe, a spreman sam i na kompromise.

Volim nadasve sv. Franju asiškoga, sv. Antu Padovanskoga, sv. Nikolu Tavelića, sv. Maksimilijana Kolbea. Ovo su izvori iz kojih se napajam.

Sad mi Božja providnost daje da bolje upoznam i zavolim i zaručnika Blažene Djevice Marije, sv. Josipa. Zbog toga sam osobito sretan. Shvatili su to i moji fratri u Šibeniku koji su mi za sretan novi početak u Sisku darovali ovaj komplet alata za stolarske i tesarske poslove. Nemojte misliti da je to samo ukras. Ja ozbiljno računam da će to sve biti upotrijebljeno u našoj župnoj radionici.

Svaki koji mi želi govoriti samo o prošlosti, neka mi ne prilazi.

Svaki koji pomišlja u srcu da je jedini pravednik, neka pažljivije čita Evanđelje.

Ja, isto kao i moj Učitelj, nisam poslan pravednicima nego grešnicima. I, svaki koji je ranjen neka bude siguran da sam poslan kao Dobri Samaritanac, da mu pomognem.

Ako se prepoznajete u ovim mojim riječima, ako vam one nisu teške, ako osjećate potrebu da se mijenjate, ako smatrate da ste upravo vi taj pali i ranjeni kojemu je potrebna pomoć… onda smo mi na istom putu. I sasvim je moguće i realno da će pomoć doći u pravi čas i da su svi računi naše duhovne rehabilitacije već unaprijed podmireni.

Dragi prijatelji, ponavljam i vama: Ja nisam došao na godišnji odmor. Došao sam da radim, da vas podignem, ili još bolje da vi podignete mene. Došao sam da vam budem bližnji, blizu u svim vašim potrebama.

U svetim misama, kada ćemo zajedno Bogu prikazivati žrtvu.

U sakramentima krštenja, kada ćete uvoditi svoju djecu u Božji svijet.

U svetim pričestima, kada ćemo se radovati s vašim mališanima i pjevati: „Isuse, Isuse, u ovoj bijeloj hostiji“.

U sakramentima svete potvrde. U slavljima ženidbe, u svadbenom vinu, u radosti cijele obitelji i župe kada se voda uobičajenosti pretvara u vino Božje ljubavi.

U svim drugim prigodama: u slavljima svetaca, u blagdanu sv. Josipa, sv. Antuna, sv. Filipa i Jakova, Srca Isusova, sv. Ilije… Pa i onim nikad željenim a tako životnim trenucima ispraćaja naših dragih pokojnih.

Vidite, u svemu tome sam ja Samaritanac koji sam poslan vama, koji želim ponijeti vaše boli, vaše rane, tegobe i grijehe u sakramentu svete ispovijedi. Da tako, pomazani svetim uljem Božje milosti i ljubavi budete iscijeljeni, pomireni i zbliženi.

Što se mene tiče, i opet ponavljam, kao i u Šibeniku, jer je ovo samo nastavak moje misije: Još se srce umorilo nije, ludo ljubi i još sebe daje!

Kako bijaše u Zagrebu, tako i u Šibeniku, tako i sada u Sisku i vazda i u vijeke vjekova.

Hvala vam.

Gospodin vam dao svoj mir.


fra Ivan Bradarić

%d blogeri kao ovaj: