PROSLAVA GOSPE SNJEŽNE I MISA ZA POGINULE BRANITELJE

Dana 5. kolovoza 2022. godine u našoj župnoj crkvi proslavili smo spomendan Posvete bazilike Svete Marije Velike u Rimu (Gospa Snježna). S obzirom da je taj dan u Republici Hrvatskoj Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, večernju svetu misu slavili smo za duše poginulih i preminulih branitelja iz naše župe.

Na misi su se okupili i branitelji iz naše župe. Nakon mise su pred spomenikom poginulim suborcima kod Društvenog doma Galdovo položili vijence, dok je župnik fra Ivan Bradarić ondje predvodio molitvu.

Župnik je na misi održao homiliju u kojoj je predočio vjernicima značenje spomendana Gospe Snježne te je gradnju Bazilike Marije Velike u Rimu povezao s obnovom crkvi i Crkve u Hrvatskoj nakon operacije Oluja. Pritom je podsjetio na riječi hrvatskih biskupa, ističući osobito poruke kardinala Kuharića i šibenskog biskupa Badurine.

Propovijed fra Ivana u cijelosti možete pročitati u nastavku ove objave:


Obljetnica posvete bazilike svete Marije Velike

GOSPA SNJEŽNA

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i dan branitelja

5.kolovoza 2022.

Poštovani hrvatski vojnici, hrvatski branitelji.

Draga braćo i sestre.

 

Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Riječ Božja koju smo slušali je beskompromisna, nedvosmislena i jasna. Razumljiva tek kada zaista zaživi u nama, kada je dio nas.

 

Crkva se danas spominje blagdana “Gospe Snježne”. Službeno se današnji Gospin spomendan naziva Obljetnica posvete bazilike svete Marije Velike. To je slavna rimska bazilika, jedna od četiri velike, u Rimu zvana Santa Maria Maggiore.

Tu je crkvu, na uspomenu što je Efeški sabor g. 431. proglasio dogmu o Marijinu bogomaterinstvu, svečano posvetio presvetoj Bogorodici papa Siksto III. Ona je sve do dana današnjega najznačajnija, a i najčasnija Gospina crkva na kršćanskome Zapadu.

Raniji pučki naziv “Sancta Maria ad nives” – Snježna Gospa veže se uz legendu po kojoj je usred ljeta na Eskvilinu pao snijeg i taj događaj bio je povod papi Liberiju da uz materijalna sredstva jednog bogatog rimskog patricija započne gradnjom te bazilike.

 

Gradnju i popravak, i ponovno podizanje i gradnju svoje razrušene bazilike, crkve, ili crkava, u doslovnom smislu, započeo je hrvatski narod s današnjim danom, ili danima, vojno redarstvene akcije nazvane „Oluja“. Pa, recimo nešto o toj obnovi.

Zapravo, želim istaknuti ono što su naši naši hrvatski pastiri, onih kriznih ratnih godina, godina nošenja Kristova križa, osobito naglašavali. Evo tri primjera.

 

Prvi.

Kardinal Kuharić je najprije u Petrinji na blagdan sv. Lovre 1991. održao veličanstvenu propovijed protiv osvete i mržnje, dajući na taj način jasnu smjernicu kako, čime i kojim sredstvima ćemo se braniti i obnoviti domovinu i crkvu.

“Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštovati život njegova oca, brata, sina, sestre!”

Kako moćno zvuči i danas, snažan vapaj i uzdizanje čovjeka iznad blata mržnje i osvete, svjedoči ovaj kardinalov apel.

 

Zatim je u sličnom tonu nastupio i u propovijedi na Mariji Bistrici u ljeto 1995., ovim riječima:

“Neka mi bude dopušteno da ponovim ono što sam govorio 1991. godine. Već je onda terorizam planuo u rat! Već se onda moglo predviđati nesreće, razaranja, smrt. Što sam poručio onda, ponovit ću sada: Bogoljublje je nužno i čovjekoljublje, a čovjekoljublje je i rodoljublje! Stoga i naše rodoljublje ne smije biti otrovano ni kapljicom mržnje ili želje za osvetom.

 

Drugi.

Oslonjeni upravo na Božje milosrđe hrvatski su biskupi u svibnju 1995., uz spomen na 50. obljetnicu završetka Drugog svjetskog rata u svojoj poslanici odali „ponizno pred Bogom i iskreno pred ljudima odati kršćansku počast svim žrtvama koje su na ovim prostorima ispunile krvlju i suzama čitavo dvadeseto stoljeće“. Uz dužnu molitvu za vječni pokoj svim nastradalima, biskupi su naglasili kako „svakoj nevinoj žrtvi dugujemo jednako poštovanje, bez obzira na nacionalnu, rasnu, konfesionalnu ili stranačku pripadnost“.

 

Treći.

Unutar zidina spaljene crkve sv. Ante, pod vedrim nebom, i pod nekoliko nagorjelih greda, šibenski biskup Srećko Badurina predvodio je svetu misu, prvu nakon „Oluje“.

Sve je tada bilo dramatično. Pisala se povijest. Oduševljenje je na vrhuncu – konačno slobodni. Također je i euforija na vrhuncu – samo da se ne počini kakvo zlo osvete.

Vođen Duhom Božjim biskup je ovako odvažno progovorio:

Uzmimo samo jedno pravilo što ga baštinimo iz Svetog pisma Novog zavjeta: da bismo bili zaista ispunjeni duhom sinovstva, treba da trajno imamo na pameti i ostvarujemo: »Ne čini drugome ono što ne bi želio da drugi tebi čini. Čini drugome ono što bi želio da drugi tebi čini.« Nama su napravili ono što ne žele da mi njima učinimo. Ova crkva je znak. Gotovo sve naše crkve, 45 crkava u biskupiji do kojih sada možemo doći, znak su da su nam činili ono što ne žele da mi njima činimo. Kuće, domovi – zapaljeno, porušeno, opljačkano. Poginuli, mrtvi, izmučeni, izranjeni. Činili su nam ono što ne žele da drugi njima čine.“

 

Draga braćo i sestre.

Naši biskupi su hranili duše svojih vjernika mirom i ljubavlju. Nipošto mržnjom, lažima i osvetom.

U najtežim trenucima su ponavljali one dijelove Evanđelja koje čovjek pogođen teškom tragedijom kakav je rat, sila i nepravda, ne želi čuti. Najrađe bi na silu odgovorio na isti način.

Ne! Ponavljali su naši pastiri:

1.   Naše rodoljublje ne smije biti otrovano ni kapljicom mržnje ili želje za osvetom.

2.   Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu!

3.   Svakoj nevinoj žrtvi dugujemo jednako poštovanje, bez obzira na nacionalnu, rasnu, konfesionalnu ili stranačku pripadnost

4.   Ne čini drugome ono što ne bi želio da drugi tebi čini. Čini drugome ono što bi želio da drugi tebi čini.

 

Evo, draga braćo i sestre, podigli smo naše crkve, obnovili i sagradili nove, veće i ljepše. Obnovili smo gradove, sagradile brojne zgrade, sagradili ceste, mostove, aerodrome… Obnovit ćemo i opet: i ratom opustjelo, i potresom razoreno, i porodom osiromašeno… aki nam ostaje ono najvažnije, a to se gradi i obnavlja dok smo živi: obnova žive Crkve Kristove, koju ni vrata paklena ne mogu nadvladati.

 

Zahvalni za žrtvu hrvatskih branitelja, čijim prinosom života imamo slobodnu, lijepu, uređenu domovinu, pozvani smo da za skladan i zadovoljan život u njoj uredimo i svoju crkvu, svoj život. Jer, što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi.

Svjesni, da ne silom niti snagom, nego Božjom zaštitom – kako onda tako i sada, s krunicom u ruci i sklopljenih ruku molilo našu Bogomajku: Najvjernija odvjetnice na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom.

Amen.

homilija fra Ivana Bradarića, 5. kolovoza 2022.


%d blogeri kao ovaj: